07.01.2012., subota
Kod žena mi se najviše sviđa ona stvar (Čarugina)
Krušne ti mrve... pa jel' to moguće? Ma, jel' to stvarno istina? Jesam ja to opet došo ovdi di sam zadnji puta bijo pred dve godine? Fala ti Bože, Marijo Djevice, Isuse, Josipe i svi ostali iz betlehemske štalice! Eto me opet među živima. Oživijo ja, Čaruga! I to zahvaljujuć ponajviše ovom tu bilmezu što tipka i istvremeno češe muda tipkajući. Pune dvije godine molijo ja 'ajde napiši nešta o meni - jebo se ti - ionako niš ne radiš, samo buljiš u prazno kanda ćeš svake minute puć ko bundeva koju bace pred nerasta'.
- Pusti me na miru - govorio bi on dok sam ga u snu opsjedo.
- Neću, jebo se ti!.
- Odjebi, Čaruga! Nije mi ni do čega a komoli do tebe. I pisanja... I zajebancije... I svega...
Da ne duljim: tako ja njemu dolazio u san više od sedamsto noći. Da mi nije drag, davno bi odusto. Konačno se dogodilo da je ota neka teška muka što ga je morila popustila čim se opet poželio noćas družit smenom. Znam ja šta to njega muči al neću o tom pričat.
I... eto... konačno on i ja opet sami u mračnoj sobi ljudikamo o svemu i svačemu.O ženama najviše. A on ispituje ko da je zaboravio sve što sam mu davno bio natenane ispričo.
Pita me jesam li ja ikoju žensku volio.
- Pa znaš da jesam, jebo se ti. Mandu... Moju Mandu koja mi picajzle udijelila od gazda Martina koji ju je jebavo dok sam ja ratovo u pizdi materinoj. Pa kad sam se vratio moro sam ubit Martina. Njega i njemu pripadajuće picajzle.
- S kojom ti je bilo najbolje u krevetu?
- Misliš koju mi je bilo nadraže jebavat?
- To mislim.
- Svaku, majke mi. Bez razlike. Šta da ti lažem.
- Što ti se najviše sviđa kod žena.
- Pa ona stvar. Normalno. Ti si stvarno pošandrco kad me to propitkuješ...
- A sise, guzice...
- Na sisama je najljepše zaspat, a uz guzicu kuronju grijat. Laže ko drukčije kaže!
- Što ne voliš kod žene?
Ne volim onu koja ima stopalo široko ko u moga Dore kopito. Kad to vidim ne mogu ni jest a kamo li s njome leć. Dobro da bar mogu pit. Jer, rakija me oporavi i od nje brzo zaboravim. Nego, šta ti mene tolko o tim stvarima ispituješ ko da ti to nisam i prije govorio...
- Sve sam zaboravio, moj Čaruga. Sve... Odoh sad u krevet, dosta je bilo...
- Čekaj malo, jebo se ti!
Uzalud ja vičem. Eno ga već hrče. A i neka, nije mu već dugo tako brzo san došo na oči. Nek odmori čovjek.
|
- 22:34 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.10.2011., utorak
Obavijest
Ovaj blog nikada nije trebao poslužiti za ovako nešto. No, nema mi druge. Ni treće, a ni četvrte.
Nakon dvogodišnjeg uzaludnog obijanja vrata burze, obavještavam građanstvo da mi treba bilo kakav posao.
Ponude, ako ih bude, molim na e-mail.
|
- 11:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.02.2009., ponedjeljak
Grafit
Naši mladi slušaju cajke
vukovarske priče za njih su
bajke
***
Tako kaže crni flomaster na jednim vratima prigradskog vlaka što vozi od Zagreba do Dugog Sela.
|
- 13:58 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
30.12.2008., utorak
Dobro jutro (Čarugino)
Otoga jutra sunce se za čas pretvorilo iz velike, narandžaste tepsije u zlatno blješteću kuglu u koju ne moš gledat sve i da oćeš. Nisam, čini mi se, ni okom trepnio, a već je isparila srpanjska rosa sa drveća moje zelene Krndije.
Usto se ja rano: već u svitanje protrljo krmelje oko očiju, prdnio, obavio nuždu - ne jednu nego obadvije - obriso guzicu punom šakom rastova lišća, pa pogledo jel' fali čega mom doratu, mome Dori, ždrepcu kakvog nema niko i nigdi u Slavoniji, majke mi i dabogda krepo ako lažem. Malo ga istimario pa mu sasuo pola kante zobi u zobnicu, a on sve potiho rže kolko me voli i kolko mi zahvaljuje.
Ogladnio i ja od tog njegovog zobanja. Izvadio komad slanine koji mi dala žena gazda Đure iz Đurđenovca koju sam neki dan jebavo na njegovom štaglju. Slanina fina, sve mi se cijedi niz bradu, kruva nemam al' nije ni važno. Žuljo ja slaninu sve dok je nisam pojeo, a bilo je barem frtalj kile. Obriso labrte o rukav i prošeto do potoka di sam se konačno toga jutra i umio.
E, taaako! Sada dan može počet! Fala ti Bože, na njemu!
|
- 13:42 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
01.12.2008., ponedjeljak
Fanzin 'Vidimo se u Živinicama' Paje Pakšua i kompanije
Dobio sam mejl od Paje Pakšua:
'Evo maloprije poslo fanzin pa kad ti stigne ako ti se da napisat neki osvrt na taj fanzin i postavit na svoj blog ili bilo gdje mozes. sto vise to bolje. ako ti se neda razumit cu. ni meni se neda to citat, a sad davim sve koje znam da to citaju, jebga.
zivijoooooo tajp'
Pa, evo:
Meni dragi Pajo Pakšu nije veliki zajebant eto tako jer je to štos, već od zajebancije pravi umjetnost za raju. Dakle, objavio je fanzin 'Vidimo se u Živinicama'. Ja da znam staviti link fanzina stavio bih ga na blog, ali ne znam, pa ga vi sami potražite. Zabava osigurana.
Pajo, jesi zadovoljan?
|
- 19:24 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
25.11.2008., utorak
Zip, kraj priče
Zip je umro.
Zapravo, nije umro nego se ubio. Bacio se neki dan pod onu bordo manevarsku lokomotivu što vazdan klopara lijevo i desno od Glavnog kolodvora. Nije to napravio kako treba. Odrezala mu je nogu, pa je nešto poslije iskrvario. Baš kad je stigla hitna.
|
- 14:04 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
03.10.2008., petak
Zip je toga ljeta bio glavni lik za priču (4)
***
Željeznički kolodvori su najbezličniji dijelovi svakoga grada. Okerasto - sivkasti, hladni i dosadni u svojoj važnosti i grandioznosti. Jer, zapravo, ne služe ničemu osim da ih putnici što prije napuste. U dolasku ili odlasku, svejedno. Nikada nisam popio kavu ili pivo u nekom peronskom bircu. Gade mi se čaše, nezanimljivi ljudi, konobarice u borosanama i njihove sisetine, neoprane šalice, pohabani šankovi, Ciganke što nutkaju parfeme, teški vonj iz zahoda pojačan slatkastim i agresivnim mirisom osvježivača... Smeta mi još mnogo toga. Ukratko: sve mi smeta. Kolodvor je mjesto gdje staje vlak i svi izlaze jer su konačno stigli, pa moram izaći i ja. Radije bih se iskrcao negdje na nekoj livadi. Nažalost, kraj livada ne staju vlakovi.
***
I ovoga sam jutra teško povraćao. Naprezao sam se cijelu vječnost urličući poput životinje dok iz mene nije pljusnuo mlaz neprobavljene pivske kiseline.
Dobro je. Organizam još reagira. Oduvijek sam bio zdrav.
(nastavlja se, ako bog da)
|
- 16:48 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
30.09.2008., utorak
Zip je toga ljeta bio glavni lik za priču (3)
Kad ga počne hvatati alkohol, Zipu se pale fenjeri u očima, bjeloočnicu prekrije sukrvica, a cijelo lice dobije neku ukočenu grimasu opasne zvijeri. Sad mu smeta blebetanje Ede Maajke iz zvučnika. Ne može šutjeti, a o ženama mu se više ne da govoriti. Ili je naprosto izgubio nit.
- Konobar! - zareži.
- Molim...
- Gasi tog idiota! Jebo te on! Ni mislit' ne mogu od njega, a kamoli razgovarati.
- Paa.... Kaj fali....
- Fali malo muzike. Neka tako sere pički svoje matere, a ne meni, jebo te on i njegovo sranje!
Konobar ušuti i promijeni CD. Pink Floydi.
- To je glazba, jebo te Edo Maajka da te jebo!
Konobar ne diže glavu, pa sukob prestaje. U birtiji smijuckanje alkoholičara koji još nisu sustigli Zipovo pijanstvo. Lokanje se nastavlja, fajront je još daleko. Ostatak večeri ćemo, pouzdano znam, provesti ne progovorivši ni riječ. Samo ćemo gestikulirati dozivajući runde. Što da radim? Ili je posve svejedno što radio jer se ništa neće promijeniti. Jednom sam čuo od neke žene da se ne treba truditi činiti nešto jer će sve ionako završiti na najgori mogući način.
Ne palim svjetlo, ne zaključavam stan, ne tražim krevet. Samo padnem na parket u predsoblju, sklupčam se i zaspem.
(nastavak stiže čim je prije moguće)
|
- 15:37 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
23.09.2008., utorak
Zip je toga ljeta bio glavni lik za priču (2)
***
Dalmatinke zauzimaju posebno mjesto u Zipovoj memoriji seks trofeja.
- Samo sam jednom davno, jebote pričam ko da mi je sto godina, bio s Dalmatinkom. I nikada više.
- Zašto.
- Čuj stari, kad sam joj ga metnul mislio sam da sam ušao u pećnicu, tak je bilo vruće. Mislio sam da će mi kara izgorit, pretvorit se u pepeo. Baš me uplašila ta rerna od pičke.
- Ti nisi normalan...
- Misli ti što hoćeš, ali je tako bilo.
- I nikad više nisi...
- Nikad. Niti ću. Strah za međunožje je urođeni strah nama muškarcima.
- Nisam znao.
- Eto, sad znaš.
(nastavlja se, majke mi. sad mi se ne da dalje)
|
- 13:54 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
06.09.2008., subota
Zip je toga ljeta bio glavni lik za priču
Ljeto je bilo toliko toplo da nijedan pljusak nije mogao rashladiti asfalt. Ni crno, uskomešano nebo, ni munje, a ni gromovi nisu dinosili svježinu plućima. Bilo je sparno i mirisalo je smradom kontejnera pod balkonom.
***
To mi je zapravo bio najomiljeniji ugao birtije. Na zidu je, na manje od kvadrata, bilo svašta poljepljeno. Dominira obrtnica s imenom vlasnika kafića, sa hrvatskim grbom i zelenim pečatom. Kraj nje je mini poster Gospe Međugorske, a ispod njega je netko tko se raspizdio na cijenu benzina našvrljao rukom na a četiri papiru: pizda im materINA. Uz taj je zid barski stol i pripadajući stolac na kojemu je najčešće moja guzica. Drugi je stolac uglavnom prazan, jedino mi Zip kadšto pravi društvo. Uglavnom sjedimo šutke, srčemo pivu. Komunikacija se vrlo često svodi na kratko pitanje i još kraći odgovor:
- Buš još jednu?
- Bum.
***
Postoji li išta na toj jebenoj televiziji da se reklamira čistije, romantičnije, nevinije, bezbrižnije i slatkastije od higijenskih uložaka. Kako krvavi iscjedak na komadiću nečega što žene stavljaju u međunožje može ikome biti inspirativno da se prihvati, recimo, pisanje scenarija za nešto toliko nezanimljivo da može biti samo intimno? Kako?
Odsad ločem u totalnom mraku i zatvorenih prozora. Ne treba mi ni kisika, ionako je vruć i miriše na tekući asfalt. Ne treba mi televizor. Upravo sam ga ostavio kraj kontejnera, možda ga do jutra netko odnese.
***
***
Zip je te večeri pričao o ženama koje je imao. Valjda zato što sam ga pitao je li bio oženjen. Nije.
- Propustil sam lepe prilike, kazao je.
- Zašto?
- Znaš i sam. Jebeno novinarstvo. Izvještavanje s terena. Koja bi to zdržala?
- Jel' ti se još diže?
- Odi u kurac, pa naravno da mi se diže...
Počeo je od studentskih dana s Marinom koju je htio jebati cijeli fakultet, a ona uporno nije davala nikome.
- Ja sam je nekak pozval da dođe k meni na kavu. Kad je došla u toj ljetnoj lepršavoj haljinici s onim svojim sisama i guzom ostal sam bez daha. Al sam se uspio pribrati. Stala je onak blizu mene i pitala me hoćemo li se tucati. Odgovoril sam joj da sam je pozval na kavu, a ne na tucanje. I popili smo samo kavu.
- I nisi...
Kaj si normalan? Naravno da sam je opalil. Trajalo je to par mjeseci. Trčala je za mnom jer sam je ja uspel naterat da svrši prvi put u životu. Bila je zahvalna kao gladna prosjakinja kad joj tutneš dvaest kuna. Sjećam se... studirala je matematiku.
(nastavlja se)
|
- 13:24 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
07.07.2008., ponedjeljak
Taj tip nisam ja
Obavještavam cijenjeno pučanstvo da sam guglajući otkrio nekoga tipa na blogger.ba koji se potpisuje kao tajpvrajter. Ne znam kako drukčije nego ću ovdje reći kako s dotičnim gospodinom nemam nikakve veze, te da to nisam ja. Tajp je jedan jedini, kao što znate.
Osim toga, umoljavam kolege blogere da moje tekstove ne objavljuju na svojim blogovima pod izlikom kako se tajpvrajter. blog.hr ugasio. Zasad ih srdačno pozdravljam, a poslije ću tek popizditi.
Uvijek odan!
|
- 13:48 -
Komentari (31) -
Isprintaj -
#
04.06.2008., srijeda
Živ je, Čaruga, živ!
Otoga dana, podne samo što nije, dojašio ja do Feričanaca pred avliju gazde Đurokovića. Plot visok, kapija još viša, sve se uzdižem na uzengijama ne bi li vidio koga ima unutri. Džabe se propinjem na Dori, samo čujem rifljanje veša u koritu i pljuskanje vode. To Đurokovićeva Mica pere njegove i svoje gaće.
Jebat ga, sada više nemam vremena pričat vam šta sam sve radio u Đurokovićevom dvorištu s njegovom Micom skriven iza bunara dok je on nešta vršljo po štaglju, al možete si i sami zamislit. Uglavnom, jebavo sam je zguza dok je ona i dalje rifljala veš. Ni glasa nije pustila. Ne znam jel od straha il od miline, a nije ni važno.
Tijo sam vam se samo javit da znate da sam živ i zdrav što i vama od sveg srca želim i da me žandari još nisu našli. Jer, dugo se nisam povjeravo ovom jebivjetru koji ovdi zapisuje što mu ja govorim, a kojem ni nadimak ne mogu izgovorit. Tajpravjer ili kako već ide, jebem li ga u guzicu zakompliciranu!
E, pa da znate: Živ je Čaruga, živ i opet će vam doć. Aj, živili!
|
- 14:28 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
30.05.2008., petak
Patke su uzalud tražile hladovinu
Jutro je bilo bistro i sunčano. Toplo, za kratke rukave i biti bosonog. Onda je nakošene vlati trave stisnula omara i suha je zemlja napukla na još nekoliko mjesta. Patke su otvorenih kljunova uzalud tražile hladovinu.
Potom je polagano, ali kao da se dogodilo odjednom, blještavilo postalo metalno i, odmah potom, sivo. Čak je i sunce dobilo neki sivkast, nepripadajući sjaj.
I onda je potmulo, ali snažno, bučno i bezobzirno zagrmjelo ponad Martin brega. Ta je tutnjava Ilijinih kola donijela veliki i gusti crni oblak čiji su se dijelovi komešali unutar sebe samih. Zapuhala je svježina jugozapadnjaka donoseći kisik zadahtalim plućima, da bi na kraju, tih i tolikih promjena zadobošale krupne kapi svibanjske kiše.
A ja...
Ja sam skoknuo u Borovo kupiti si sandale za četrnaest i pol kuna.
Takvu priliku nisam smio propustiti.
|
- 20:04 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
27.05.2008., utorak
Praznina
Kad umre čovjek koji je dugo bolovao, toliko dugo da svi znaju kako mu spasa nema, onda kod bližnjih ne ostane na licima tuga. Vidi im se samo bezlična grimasa praznine.
Sinoć sam šetao psa i čuo od susjede kako je umro čovjek iz bijele kuće na kraju sela. Šezdesetih godina; bio prikovan za krevet više od pet godina. Nisam ga nikada vidio jer sam nedavno doselio, no nekako sam mislio da je red izraziti sućut.
Na dvorišnoj kapiji bijele kuće vidim zapaljenu svijeću i kraj nje ženu u crnini. Ne previše staru, koliko se moglo razabrati u mraku.
- Gospođo, oprostite... Nisam poznavao pokojnog, ali bih vam htio izraziti sućut.
- Hvala vam. Znate... Ja mislim da mu je sada lakše - rekla je mirno.
- Bio je bolestan?
- Multipla.
- To vam je bio otac?
- Suprug.
- O, bože... Oprostite... Nisam...
- Ništa, ništa... U redu je... Hvala vam...
- Pa... Laku noć.
- Laku noć.
|
- 12:20 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
23.04.2008., srijeda
Bilješke iz džepa
Kako u posljednje vrijeme zaboravljam sve do čega mi je zapravo stalo, tako ću ove bilješke za priču izvaditi iz džepa i pospremiti ih ovdje. Imam je cijelu u glavi, ali mi je bitan ovaj početak. A možda nekoga i zanimaju crtice iz kojih ponešto suvislo i ispadne. Pa, izvol'te.
I.
Otišao sam od Viktorije jer sam nekako znao da to nije to što me zanima.
- Ostavio sam:
- Njen stan je bio OK. Opis prostorija.
- Ona je bila OK: Opis - plavuša, lijepih, krupnih sisa i tvrrde guze. Njegovanih stopala. Vitka.
- Seks je s njom bio OK - kako smo se najviše voljeli karati.
- Ona je radila - ja sam pisao: Što sam pisao, kako (teško) i kada?
- Žao mi je zbog: Seksa, tople i velike kade.
- Nije mi žao zbog: krupnog dosadnog, nezainteresiranog mačka.
- Ona je reagirala - kako: kako bi mogao zapravo izgledati prekid s takvim komadom?
II.
Kod Ogija je bilo OK: spužva u predsoblju (debela 12 centimetara, ne žulja) i puno trave.
- Ogi je izgledao kako?
Imao je auto i odlazili smo - kamo? Lokati, uglavnom. Gdje? Opis birtije i stalnih gostiju.
Kad bi odlazio sam vraćao se s komadima i karao cijele noći. Ja bih iz predsoblja odnosio spužvu u kuhinju.
- Koga je karao? Sve živo - mršava pedesetogodišnjakinja.
- Kad bi otišle pred zoru, onda bi pušili. Razgovor: Kako si mogao biti s njom, a on bi odgovarao: Odlična pička.
III. Magdalenu sam sreo na Savi.
Itd.
|
- 14:57 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
|
